PREDAVANJE

ČETVRTAK / 15.09.2016 / 03:00

Turizam kao interkulturalna komunikacija u procesu razvoja otočnoga identiteta


Dr. sc. ROMANA LEKIĆ, prof. visoke škole
Veleučilište Vern` - Zagreb, Hrvatska
www.vern.hr
romana.lekic@vern.hr
mob.00385 99 2479 538

Turizam kao interkulturalna komunikacija u procesu razvoja otočkog identiteta

Od kada znamo za povijest čovječanstva, o čemu svjedoče i arheološki nalazi i materijalna kultura i mnogi pisani dokumenti i cjelokupni povijesni razvitak, svugdje nailazimo na kulturnu i etničku raznolikost. Mnogobrojni autori proučavali su značenje identiteta koji se mora sagledati kao proces, a ne statička zbirka jasno određenih elemenata. Identitet uključuje stečene (kulturne) i zadane (prirodne) elemente, tako da je identitet individue u istoj mjeri i „društveni konstrukt i individualna tvorevina“. Ako uzmemo u obzir da je identitet u značajnoj mjeri determiniran društvenim okruženjem, tada možemo reći da je dobar izraz i „socijalni konstrukt“. To je način na koji se određena zajednica doživljava odnosno predstavlja drugima. Uvodno što možemo reći je da se i identitet kao i turizam razvijaju i čine dio kompleksne cjeline u kojoj ekonomski čimbenici i odnosi moći uzajamno djeluju.

Ovim izlaganjem želi se pokazati kako hrvatska baština (pogotovo nematerijalna) može pomoći u razvoju otočnog identiteta ali i održivog turizma te potaknuti puno sudjelovanje lokalnog stanovništva, posjetitelja i profesionalaca u doživljaju i očuvanju jedinstvenih značajki destinacija.

Turizam kao fenomen je aktivnost i aspekt života koji može prirodno i kulturno dobro, pa i ono nematerijalno, pretvoriti u gospodarsko dobro, i to bez njegova obezvrjeđivanja, ako se primjenjuju načela održivog razvoja. Na taj se način baština pojavljuje na turističkom tržištu u novoj ulozi kao jedan od temelja otočne turističke destinacije, a pomaže i u razvoju kulturnog i nacionalnog identiteta u okviru globalizacije.U praksi to konkretno znači novi put ka kreativnosti i inovativnosti, kako biti drukčija turistička destinacija, a ne biti bolji od naših susjeda. Najveći dio nematerijalne baštine tek je posredno vezan uz materijalni svijet. Njega čine običaji i vjerovanja, kultura stanovanja i ophođenja među ljudima, kultura ponašanja, odijevanje i prehrana i niz drugih odlika i osobina društvenog života. Nematerijalna tradicijska baština stavlja se tako u poseban «okvir» te se predstavljanje usmjerava na one segmente i elemente koji su bitni za stvaranje poticajne slike o hrvatskoj povijesti i tradiciji.

Ključne riječi: održivi turizam, identitet, baština, kultura, tradicija, globalizacija