PREDAVANJE

SUBOTA / 17.09.2016 / 03:00

Jedan prijedlog za metodologiju oživljavanja otočnog arhitektonskog potencijala na primjeru Komiže


Sažetak izlaganja

Fenomen renesansnog i baroknog arhitektonskog naslijeđa grada Komiže na otoku Visu predstavlja jednu od živopisnijih etapa jadranske kulturne povijesti. Od specifičnih uvjeta koji dovode do nastanka grada u kasnom srednjovjekovlju do graditeljskih poduhvata čija je realizacija svoju fiskalnu podlogu osigurala ribarskom djelatnošću, Komiža danas predstavlja tek jedno u nizu otočnih naselja koje je zahvaćeno općim trendom depopulacije. Ipak, arhitektonsko naslijeđe grada predstavlja važan čimbenik mogućeg prosperiteta putem programatskih revitalizacijskih postupaka u skladu s metodološkom strategijom. Razdoblje od 15. do 18. stoljeća je vrijeme prvog značajnijeg gospodarskog procvata te urbanističkog i demografskog širenja Komiže koja se postupno kao naselje razvija od sredine 13. stoljeća. Govoreći o valorizaciji arhitektonskih spomenika, oni u širem kontekstu regije ne predstavljaju značajniju graditeljsku i stilsku prekretnicu, no njihova vrijednost je u primjerenosti, odmjerenosti i prilagodbi potrebama manifestirajući živopisnost i ambijentalnost Mediterana. Revitalizaciju arhitektonskog naslijeđa, kao važnog čimbenika održivosti naselja, moguće je ostvariti uz sustavnu i etapnu isplaniranost koja obuhvaća multidisciplinarni pristup kroz edukaciju i uključenost stanovnika u programe razvoja, vrjednovanje, cjelovitost urbanističkog sagledavanja, ruralni turizam te interakciju urbanog i prirodnog krajobraza. Stratregija revitalizacije započinje edukacijom koja primarno implicira angažman lokalnog stanovništva svih generacija te njihovo aktivno sudjelovanje u metodologiji razvojnih planova. Edukativni program interdisciplinarnog karaktera podrazumijeva radionice, predavanja, izložbe, terenski rad, skupove, diskusije i panele u svrhu podizanja svijesti o važnosti naslijeđa. Prezentacija naslijeđa i formiranje kolektivnog stava o baštini kao vrijednosti i iznimnom resursu uključuje pokretanje lokalnog Centra za arhitektonsko naslijeđe koji će voditi stručnjaci različitih profila i koji će sistematičnom metodologijom, aktivnostima te razvojnim strategijama upravljati baštinom. Zaseban dio funkcije Centra jest suradnja s vlastima, obrazovnim institucijama, lokalnim udrugama te sličnim domaćim i stranim organizacijama. Također, parcijalnim vrjednovanjem, kako samih arhitektonskih spomenika unutar grada tako i grada izvan svog prirodnog krajobraza, ne mogu se postići željeni rezultati. Kao što primarna edukacija o baštini oformljuje populacijski kolektiv svjestan vlastite vrijednosti, na isti se način kulturni i prirodni aspekti lokaliteta trebaju homogenizirati u općecivilizacijski diskurs. Na tragu navedenog, uz permanentno provođenje metodologije revitalizacije naslijeđa i orijentiranost na (lokalitetu) primjerene oblike turističke aktivnosti te kvalitetno osmišljene prostorne planove, predavanje će pokušati približiti načine revalorizacije prostorne matrice u svrhu kulturološke i gospodarske održivosti grada.