PREDAVANJE

ČETVRTAK / 17.09.2015 / 04:30

Arheologija i potres 1693. godine u Val di Notu (Sicilija): istraživanje i baština


dr. Lorenzo Guzzardi


Nakon teškoga potresa koji je 1693. uništio četrdesetak gradova istočne Sicilije neki su gradovi obnovljeni na istome mjestu, drugi u blizini staroga grada ili na potpuno novim mjestima. Neki od ponovno izgrađenih kasnobaroknih gradova u Val di Notu – Ragusa, Modica, Scicli, Noto, Palazzolo Acreide – zbog svojih arhitektonskih i urbanih obilježja uvršteni su na UNESCO-ovu Listu svjetske baštine. Na mjestima starih gradova, a u slučaju Nota i u novoizgrađenom gradu, posljednjih nekoliko desetljeća provode se arheološka istraživanja. U Noto Antica, koji se zbog svojih obilježja naziva i „srednjovjekovnim Pompejima”, provedena su sustavna iskopavanja. Novopronađeni ostaci urbane arhitekture, zajedno s postojećim ruševinama preostalih područja grada, postali su glavna atrakcija za posjetitelje i predstavljaju važan turistički potencijal. Noto Antica je šesnaest kilometara udaljen od suvremenog grada i nekoliko je kritičnih točaka u povezanosti između ta dva lokaliteta. Trenutačno je dijelove ostataka starog naselja koji su ostali u privatnim rukama zatražila općina Noto s ciljem izrade plana provedbe upravljanja, zaštite i valorizacije cijeloga arheološkog područja. Srednjovjekovni nalazi nedavnih iskapanja izloženi su u Gradskom muzeju Noto (Museo Civico di Noto), gdje je čak osigurana izložba ostalog arheološkog materijala iz Noto Antica koja obuhvaća bitne nalaze iz ranijih istraživanja. Tako posjetitelji kasnobaroknoga grada mogu upoznati nalaze iz drevnog lokaliteta i time se potiču da ga posjete. Noviji restauracijski radovi izvedeni na spomenicima novoga Nota pokazuju u donjemu sloju grada zanimljivo arheološko naslijeđe koje datira od bakrenoga do grčko-rimskog doba, ali i na ostatke prvih građevina nakon potresa izgrađenih dijelom u drvu, a dijelom zidanih. U Gradskom muzeju Noto u planu je nova izložba arheoloških zbirki. No, već sada se može uživati u arheološkoj baštini pronađenoj (a još uvijek preostaloj na lokalitetu) u istom monumentalnom zdanju namijenjenom muzejskoj izložbi. Studija o potresu 1693. o štetama i obnovi lokaliteta postala je tako polazište za arheološka istraživanja i rad na valorizaciji baštine koja obogaćuje kulturološki kontekst kasnobaroknih gradova pod UNESCO-ovom zaštitom.