Popis studenata za radionicu „Nova Issa“


University of Tokyo, Japan, Kengo Kuma Lab

Guangfeng Chen
Ryan Moroney
Bojan Koncarevic
Xuhao Lin
Kaoru Yamaoka
Hanh Nguyen
Eugene Kiang

Keio University, Japan, Darko Radovic Lab

Ayako Ishikawa
Katsuhito Komatsu
Kumiko Natsumeda
Moe Suzuki
Daisuke Sato
Yoshiaki Kato
Ken Akatsuka


Univerza v Ljubljani, Fakulteta za arhitekturo, Ljubljana, Slovenija, Tadej Glažar Lab

Blaž Učakar
Gašper Skalar Rogič
Jure Sadar
Matej Gruden
Ada Finci Terseglav
Luka Ločičnik
Aleš Gabrijelčič
Tina Javornik


Sveučilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet, mentor: Tin Sven Franić

Ana Bjelić
Krešimir Damjanović
Jure Živković
Nika Dželalija


Sveučilište u Splitu, Fakultet građevinarstva, arhitekture i geodezije, mentor: Neno Kezić

Lorena Posinković
Pjero Peša
Antonia Vuletić
Antun Stahor
Nina Stipančević
Duje Kovačević
Marina Bakarić

PROJEKTNI ZADATAK RADIONICE « NOVA ISSA»

Galerija
Pred više od dvijetisuće godina, u staroj eri, Grci iz Sirakuze ...
 
Pred više od dvije tisuće godina, u staroj eri, Grci iz Sirakuze sa Sicilije osnovali su najznačajniji grad-državu na području Dalmacije. Gotovo istovremeno nastala je još jedna grčka kolonija, u neposrednoj blizini, na otoku Hvaru, ali od potpuno drugih Grka, s otoka Pharosa u Egejskom moru. To su ostale jedine grčke kolonije u Dalmaciji, ne računajući “podkolonije” koje su osnivali Isejci (Tragurion/Trogir, ….. /Stobreć, Lumbarda na Korčuli).
S današnjeg gledišta organizacija i uređenje grčke Isse se čini nestvarna. Najviše podataka imamo s lumbardske psefizme, kamene ploče, na kojoj su uklesni podaci o načinu osnivanja grada, raspodjele zemljišta i upravljanja gradom.

Grci su na Visu zatekli domaće stanovništvo, Ilire, s kojima su, izgleda, bili u dobrim odnosima. To se nije dogodilo u Farosu, današnjem Starigradu na Hvaru, gdje se domicilno stanovništvo, potpomognuto drugim Ilirima, sukobilo s kolonizatorima. Ishod bi bio porazan po farske Grke da u pomoć nisu došli Grci iz Isse. Prema povijesnim podacima Grci su sa svojim „troveslarkama“ uništili male ilirske lađe.

Izgradili su grad Issu na ortogonalnoj mreži, opasan bedemima. Imali su kovnicu novca i umjetničke keramičke radionice. Iz nalaza u okolnim nekropolama, Martvilo i Vlaška njiva, zorno možemo predočiti vrste keramičkih upotrebnih predmeta kao i skulptura/figurina iz terakote.

Trajali su kao samostalni grad-država nekoliko stoljeća, gotovo isto toliko koliko i naša recentna povijest. Prvi ljetnikovci na Visu, podignuti od hvarskih plemića, datiraju iz 15. stoljeća. Razdoblje o kojem najmanje znamo je od propasti rimskog carstva pa do dolaska prvih hrvata na otok, negdje 10. – 11. stoljeće. Što se u tom vremenu događalo na Visu ostat će tajna, gdje su nestali Grci i Rimljani, kako je opstalo domaće stanovništvo.

Visom su prošle mnoge velike svjetske sile. Poslije Rima, Bizant pa Venecija, Italija, Austro-Ugarska, Britanija, Kraljevina Jugoslavija, Federativna pa socijalistička Jugoslavija i konačno, zadnjih 20 godina “svoj na svome”, neovisna Hrvatska.

S urbanističko arhitektonskog stajališta mogli bismo reći da je vladao skladan razvoj gradova i sela do dolaska Austrougarske, kad je prvi put ušla jedna strana, srednjoeuropska, arhitektura s drugim mjerilom i drugim materijalima. Na samom Visu austrougarski, kao i engleski period najznačajnije je tragove ostavio u vojnoj arhitekturi, Batarija i niz engleskih utvrda na čelu s tvrđavom George III.

Pravi građevinski “udar” na otok Vis izvršen je u toku i nakon II. svjetskog rata. Vojni kompleksi, kasarne i izbušen otok. Uz nekoliko iznimaka naših napoznatijih arhitekata (Šegvić, Vitić) još jednom je izvršena invazija internacionalne moderne arhitekture bez ikakvih uvažavanja zatečene graditeljske baštine. Tom prilikom su stradali mnogi isejski i rimski lokaliteti.

Postojanje antičkih građevina na Visu prvi je registrirao Ciriaco de' Pizzeocolli iz Ancone 1436. g. Opisuje isejske spomenike kao zapuštene i srušene. Fortis 1773. spominje grčke nalaze s Visa u jednoj zadarskoj zbirci. Liječnik Stjepan Barbieri je za vrijeme svog službovanja u Visu i Komiži, krajem 18. st. prikupio zbirku isejskih spomenika koju je odnio u Trogir. Dio zbirke Barbieri je darovao Vicenzu Dandolu, generalnom providuru za Dalmaciju. Viške vaze nalaze se također i u zbirkama obitelji Ipsić u Makarskoj, Fanfogana u Trogiru, Nani u Veneciji i Obizzi, u zbirkama u Zagrebu i Zadru te u Modernoj galeriji u Beču.

Organizirano prikupljanje antikviteta na Visu počelo je '70-ih g. 18.st. U obitelji Dojmi prikupljanje je započeo Lovro Dojmi de Lupis. Bili su vlasnici zemlje na Martvilu i drugim područjima antičkog grada pa su skupili vrijednu zbirku. Dojmi su bili talijanski podanici te nakon kapitulacije Italije dio obitelji odlazi u Italiju i odnosi dio predmeta iz zbirke. Ostatak je razgrabila saveznička vojska čiji se stožer nalazio u kući Dojmijevih.
Don Frane Bulić objavljuje u 19. st. veći broj natpisa s Visa. Pokušao je potaknuti gradnju muzeja na Martvilu, splitski arhitekt Bezić je napravio i projekt, no ništa nije realizirano. Stručnjaci iz Češke inicirali su svoja istraživanja na Martvilu 1936. i 1937. g. Istraživanja je vodio arheolog Papirnik a iskopali su oko 50 grobova iz grčkog i rimskog razdoblja. Sve nalaze su odnijeli u Češku, a tamo su za vrijeme nacizma nestali.
Za vrijeme II. svj. rata Britanci su na Martvilu odlagali dijelove zrakoplova, da bi kasnije to prenijeli na prostor rimskih termi i pritom devastirali zidove termi koji su tu još postojali – a na Martvilu – zapadnoj nekropoli, su izgradili nogometno igralište ! Najveća devastacija nekropole na Martvilu bila je prigodom proširenja igrališta, 1955. Spasilačka ekipa Arheološkog muzeja iz Splita uspjela je ipak donijeti dva sanduka predmeta, nešto više od stotinu antičkih vaza. Te iste godine s Visa je doneseno deset sanduka arheoloških predmeta s Martvila.

U cijeloj ovoj priči ostaje zanimljiva činjenica koja je i povod ovom projektu.
Lokalitet grčke Isse je nakon proteklih 2.400 godina ostao gotovo intaktan.
S lokaliteta se samo odnosilo sve što se moglo i nije bilo duboko pod zemljom ili morem. Dobar dio Visa i njegovih obala i objekata građen je materijalom isejskih kuća, bedema i ulica. Razlozi zašto nije, kao što je to najčešće slučaj, novije naselje nastalo na mjestu starijeg, nije potpuno jasan. Da li je to bio strah od reda koji je na isejskoj lokaciji postojao ?

Do danas su istražene i obrađene dvije nekropole, Martvilo i Vlaška njiva te rimske terme. Najnovija iskopavanja odvijaju se uz istočni bedem, prema hotelu Issa. Tu se radi o manjem stambenom grčkom kompleksu koji je funkcionirao i u rimsko doba. Sve to zajedno, ako se uzme i ustanovljena pozicija gradskih bedema prema sjeveru, istoku i zapadu iznosi tek nekoliko postotaka ukupne površine lokaliteta.

Materijalnih dokaza odnosno nalaza grčkog grada ima i danas. Dobar dio bedema (sjeverni, istočni i zapadni), trase ulica S - J (bile su četiri), kao i trase uzdužnih , I - Z. Na jednom mjestu, platou, pretpostavlja se da je bilo neko svetište, hram. Insule su bile cca 40 x 40 m i u jednoj insuli je bilo 8 kuća u dva reda po 4 kuće s dvorištima. Helenističke (grčke) kuće bile su od fino klesanog kamena bez veziva, a kad su došli rimljani oni su ih preslagivali i vezali mortom pa i oslikavali. Zbog kosog terena kuće su se ukopavale u živac kamen pa su to tragovi koji se još mogu naći. Također i podzidi datiraju iz grčkog vremena, a ostalo je iskrčeno kod promjene polisa u poljoprivredni teren.

Povijesna je činjenica da je lokalitet Isse integralni dio grada Visa. Dio sa koga se dosada samo odnosilo, dio koji se na izvjestan način ignorirao od svih osim od arheologa, koji su tu po prirodi njihove struke, tražili i našli preko 90% svih grčkih nalaza u Dalmaciji, odnosno Hrvatskoj.

Na mladima svijet ostaje otrcana je fraza ali i neupitna činjenica. Možda ti mladi i ne će biti više tako mladi kad lokalitet grčke Isse postane konkretan i stvaran dio grada Visa. Smatramo da bi trebao biti i više – simbol, popularno „brend“, grada Visa i cijelog otoka. Šansu da pridonesete tom projektu prvi put dajemo vama, učesnicima radionice „Nova Issa“.


Boško Budisavljević, voditelj tima „Anatomija Otoka“

Dokumentacija radionice

Kad smo skupili literaturu i dokumentciju...
Kad smo skupili literaturu i dokumentciju koja će biti potrebna za sudionike radionice „Nova Issa – mogućnosti uklapanja lokalitet grčke isse u kulturnu i turističku sliku grada Visa“ pokazalo se da je obim tih i takvih dokumenata vrlo velik. Čak toliko velik da smo morali otvoriti poseban način za korištenje „Dokumentacije za radionicu“ .

To pokazuje koliko se proizvodi papirnatih dokumenata a koliko se malo od toga primjenjuje i realizira u praksi, u ovom slučaju na samom Otoku. Činjenica je da je o grčkoj Issi, uključivo njene nekropole i šire po otoku, napisan velik broj radova, nesrazmjeran sa stanjem na terenu – Otoku. A i tu se kasni. Tek prošle godine je Boris Čargo, arheolog koji se potpuno posvetio Visu, objavio na jednom mjestu sva istraživanja na nekropoli Martvilo provedena do 1970. godine. Od 1970.do 2012. su još 42 godine izvršenih radova na grčkoj Issi koje treba obraditi !!

Još uvijek se o Issi ne zna dovoljno, bar tako ja zaključujem, koji nisam arheolog. Tek je nedavno iskopana prva kuća intra muros, uz istočni bedem, a površina lokaliteta grčke Isse intra muros je oko 1.000.000 m2.

Plan radionice „Nova Issa“ takodje će biti papiri – prijedlozi. Prijedlozi koji će doći od studenata arhitekture i njihovih mentora s više arhitektonskih fakulteta, domaćih i stranih.
Naša je želja da ovaj put papirnatom „predjelu“ uslijedi konkretno „jelo“.
Jedan takav prijedlog upravo smo poslali na natječaj Ministarstva turizma „Inovativni turizam“. Radi se o mobilnoj jedinici, malom „paviljonu“ od 100 m2 koji bi bio smješten pokraj aktualnog mjesta gdje se vrše iskopavanja prve stambene kuće „intra muros“. U tom paviljonu bio bi dio za javnost, informativno-edukativni dio, te dio za arheologe koji rade na iskopavanjima.
Paviljon treba biti tako konstruiran da je samodovoljan u energetskom smislu te da se može seliti po lokalitetu za mjestima gdje se vrše iskopavanja.



Dokumentacija za radionicu sastoji se od :

- postojeće literature
- kompletnih članaka preuzetih iz raznih časopisa i studija
- postojeće prostorno planske dokumentacije


1. Postojeća literatura, najuži izbor
(ostalo vidi u rubrici ČITAONICA)

Cvito Fisković “Viški spomenici “, Izdanje skupštine općine Vis, Split 1968.
Boris Čargo „Martvilo – Istraživanja jugozapadne isejske nekropole do 1970. godine“, Arheološki muzej Split, 2010.
„Antički grci na tlu Hrvatske“, katalog izložbe, Galerija Klovićevi dvori, Zagreb 2010.
Miroslav Katić „Urbanistički i kulturni profil antičke Isse“, doktorat, Sveučilište u Zadru, 2009.
„Dalmacija – hrvatska ruža svjetova“, Croma, Stobreč, 2011.
Ivo Šimunović i drugi „Gradovi i regije hrvatskog priobalja“, Školska knjiga, Zagreb, 2011.
Sven Monnesland DALMACIJA OČIMA STRANACA Fidipid, Zagreb, 2011.
HVARSKI STATUT, 1991, Split : Književni krug, 1991.
- postoji u digitalnom obliku na web stranici hvarske knjižnice


2. Članci preuzeti iz raznih izvora:

Anticki kamenolom Katic 2009
Bezic Bozanic Zanati na Visu
Cargo Grobovi kod rasadnika
Cargo Issa stambena 2010.
Cargo Mise Loncarstvo Issa
Cargo Rimski novac Issa
Cargo terakota figure 2008.
Duplancic Numizmatika Vis
Jamnicki Dojmi 2011
Jelicic Salona 2009
Kirigin Palagruza 2003
Kirigin Palagruza 2004.
Lumbarda psefizma 2010
Lumbardska psefizma
Mice Gamulin Pharos
Mozaici Isse Matulic 2008.
Nejasmic Depopulacija Visa 2006
Novak Utvrde Visa
prikazi_knjiga_hardy
Suic Pag 2000
Zaninovic grcka hora na Visu 1997.
Zaninovic Hvarske mjere 2007.


3. Postojeća prostorno – planska dokumentacija

Prostorni plan uređenja grada Visa / Prijedlog plana / Sažetak za javnost, Split, listopad 2007.

Program održivog razvitka otočne skupine Vis, Urbos d.o.o, Split, prosinac 2004
Naručitelj : Ministarstvo mora, turizma , prometa i razvitka

Prostorni plan grada Visa, Urbos, Split,

Master plan turizma Splitsko – dalmatinske županije, konačni izvješta,j
Naručitelj : Turistička zajednica Splitsko – dalmatinske žup. 2006.
Izrađivač : Horwath Consulting, Zagreb 2006.
Galerija

2012 RADIONICA

Nova Issa

Svrha radionice je proučavanje lokaliteta grčke Isse, polisa osnovanog u 4. stoljeću prije Krista. Specifičnost lokaliteta je njegova gotovo potpuna neizgrađenost, za razliku od drugih sličnih primjera kod nas (Pharos na Hvaru) i u svijetu. Treba istražiti na koje se načine taj lokalitet može uklopiti u kulturnu i turističku ponudu grada Visa te njegovu atraktivnost dovesti na svjetsku razinu (analogija - transformacija grada Bilbaoa u jedan od najatraktivnijih punktova Europe).

Radionica će se održati od 1. do 7. listopada u prostorima veleučilišta „VERN“ Vis. Na radionici će sudjelovati pet timova studenata arhitekture s profesorima mentorima.

  • Keio University, Tokyo, Japan – mentor prof.dr. Darko Radović 
  • University of Tokyo, Japan – mentor prof. Kengo Kuma
  • Univerza v Ljubljani, Fakulteta za arhitekturo, Ljubljana, Slovenija – mentor prof. Tadej Glažar
  • Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatska – mentor doc. dr.sc. Zlatko Karač
  • Građevinsko-arhitektonsko-geodetski fakultet Sveučilišta u Splitu, Hrvatska – mentor prof. Neno Kezić

Izrada idejnih projekata održavati će se šest dana kroz jutro a popodneva su predviđena za detaljnije upoznavanje studenata s urbanističko arhitektonskom baštinom otokaVisa, samog lokaliteta grčke Isse i ostalih antičkih i ilirskih lokaliteta na otoku. Zadnji dan radionice predviđen je za prezentaciju studenskih radova.

Na radionici će sudjelovati i tri gosta. Jose A. Puppim de Oliveira, voditelj United Nations University - Institute for Advanced Studies, profesorica Davisi Boontharm s Deakin University iz Melbourna, Australije te Kazuyo Sejima, arhitektica svjetskog glasa, izbornica Venecijanskog bijenala arhitekture 2010. godine.


Jutarnji list 18.10.2011.
Kazuyo Sejima: Najpoznatija arhitektica na svijetu gostuje u Zagrebu

ZAGREB - Kad je Kazuyo Sejima osamdesetih, nakon što je diplomirala arhitekturu na japanskim ženskim studijima, ušetala u ured tada slavnog arhitekta Toyo Ita, malo tko je mogao predvidjeti da će ova arhitektica sitne građe, uvijek u dizajnerskoj odjeći, promijeniti način na koji danas promatramo arhitekturu.

U Japanu je 1992. godine dobila nagradu za najveću mladu nadu, a njen se utjecaj ubrzo proširio i na cijeli svijet koji je pokorila zajedno sa svojim deset godina mlađim partnerom RyueNishizawom. U međuvremenu su, djelujući zajedno kao biro SANAA, dobili i najvažniju arhitektonsku nagradu Pritzker, pa Zlatnog lava na Venecijanskom bijenalu, gdje je Kazuyo prošle godine bila i glavnom izbornicom.

Sejima se ne srami statusa stararhitektice koji joj nameću zapadni mediji. O njoj znamo puno. Osim toga da nosi dizajnersku odjeću i naočale, da puši jednu cigaretu za drugom, znamo i da sluša klasičnu glazbu, da je kao djevojčica željela kad odraste biti baka jer one “uvijek izgledaju opušteno i sretno”, da nju i njezina partnera (nekad rade zajedno, nekad odvojeno) nazivaju eteričnim samurajima nove arhitekture. “Ona je stabilna i jaka. Nikad se ne prepušta emocijama”, kaže Ryue o njoj.

Posve je drukčija od Zahe Hadid , jedine žene koja je uz nju dobila Pritzkera. Ono što je njoj važno u arhitekturi, a to su ljudi, pokazala je i kao izbornica na Venecijanskom bijenalu, čija je tema bila: “Ljudi se susreću u arhitekturi”.

Kazuyo početkom dvijetisućitih radi i dvije zgrade vezane uz modu, pa se njezini počeci mogu vezati i s takozvanom generacijom pradarhitekata. Modni dizajneri, koji se danas nadmeću u umjetničkim zbirkama, tada su se počeli natjecati u spektakularnim građevinama: Kazuyo radi prozračan neboder za Pradu u Hong Kongu i za Christiana Diora u Tokiju.



Nakon završetka radionice predviđena je izložba studentskih projekata „Nova Issa“, koja će osim na Visu biti prezentirana u Splitu, Zagrebu i Ljubljani te u Japanu i Australiji.

PROGRAM 01.10. - 06.10.2012
  • PONEDJELJAK / 1.10 /
  • UTORAK / 2.10 /
  • SRIJEDA / 3.10 /
12:00 h
12:00 h
12:00 h
dr. sc. Davisi Boontharm, arhtektica i urbanistica, Centre for Global Discovery, Faculty of Foreign Studies, Sophia University, Japan

Studentski radovi 2012


GRUPA 1

GRUPA 2

GRUPA 3

GRUPA 4

GRUPA 5

GRUPA 6

GRUPA 1

Gašper Skalar Rogič, Arhitektonski fakultet, Ljubljana, Slovenija 
Kešimir Damjanović, Arhitektonski fakultet, Zagreb, Hrvatska 
Duje Kovačević Fakultet građevinarstva, arhitekture i geodezije, Split, Hrvatska 
Ken Akatsuka, KEIOLAB Keio University, Department of Systems Design Engineering, 3-14-1 Hiyoshi, Kohoku-ku, Yokohama, 223-8522, Japan
Eugene Kiang, KUMALAB


Naša ideja „Vissa: Vis kao vrata ISSAe“. Otok Vis potječe od ISSA-e, odnosno grčko rimskih ruina.
S povijesnog gledišta to je početna točka otoka. Mi smo zamislili ove ruine ponovo kao početnu točku i vrata budućnosti ovog otoka.

Prvi korak je ''Dan Visa“. Predlažemo festival za kojega bi mještani i turisti zajednički razmišljali o budućnosti otoka. Proces započinje obnavljanjem ilegalno sagrađene zgrade ispred ISSAe, njenim čišćenjem i pripremama za izložbu u njoj. Na sam dan Festivala izložba bi nastala tako da se zatraži od mještana i ostalih da donesu ''nešto za što misle da karakterizira Vis''.

Slijedeći korak je da se ISSA otvori kao javni park. Budući se radi o arheološkom nalazištu normalno ulaz nije dozvoljen. Međutim povijest se može osjetiti jedino ako se uđe na arheološko nalazište i dotakne originalno povijesno kamenje. Predlažemo da mještani i turisti označe nalazište sadnjom, odmaranjem, istraživanjem ili nekim aktivnostima u kojima bi koristili iskopanu zemlju. U tom trenutku je važno da promisle i zajedno dotaknu arheološko nalazište mještani i turisti.

Konačno kao treći korak predlažemo ture Visa za turiste. Otok Vis ima mnoge osebujne prizore: more, grad, ruine, crkve, vinograde i td. Stoga bi nalazište ISSAe moglo poslužiti ako polazna točka otoka odakle se počinje istraživati sve njegove ostale zanimljivosti, a što bi dovelo do pozitivnog učinka za cijeli otok. Moglo bi se istraživati morske, povijesne, gradske, poljoprivredne i vojne aspekte koji bi posjetiteljima bili uzbudljivi a to bi ujedno dovelo do kreiranja zaposlenja za lokalne stanovnike.

Vjerujemo da je važno razmišljati od dnevnih do godišnjih promjena i promatrati otok počevši od detalja do cijelosti. Do promjene je već došlo organizacijom ovog simpozija i radionica tako da se budućnost već sada počela pomicati.

DOWNLOAD PREZENTACIJE (PDF)

GRUPA 2

Aleš Gabijelčić - Univerza v Ljubljani, Fakulteta za arhitekturo, Ljubljana , Slovenija
Ana Bijelić - Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatska
Pjero Peša - Fakultet građevinarstva, arhitekture i geodezije Sveučilišta u Splitu, Hrvatska 
Yoshiaki Kato - Keio University, Tokyo, Japan
Xuhao Lin - University of Tokyo, Japan


Veze koje povezuju ljude uz mjesta na neki su način simbolične. Formirane u ritualu sakupljanja nalaze se u osnovnoj potrebi svakog pojedinca za zajednicom. U tom smislu vatra kao element zauzima središnji položaj u iskustvu ljudske vrste. Kroz vjekove vatra je simbol zaštite, topline, skloništa i doma.

Stranica 2.

Separacija entiteta

U svom sadašnjem stanju arheološko nalazište klasične Isse građanima Visa nije bitno usprkos njenog povijesnog značaja. Oni ne vide neku korist od stare Isse zbog čega ju i ne uzimaju kao dio zajedničkog naslijeđa . Samo po sebi nalazište je nedostupno jer se nalazi na strmoj padini prekrivenoj raslinjem koje je nekad bilo kultivirano da bi s vremenom podivljalo. Prvi korak za ponovnim oživljavanjem Isse je da se osigura pristup arheološkom nalazištu.

Povezivanje površina

Za prvu fazu ponovnog otkrivanja Isse predloženo je da se jednom godišnje organizira čišćenje kao lokalni događaj. Čišćenje određenih područja Isse od strane mještana završilo bi se „festom“ organiziranom na nalazištu. Suvišna vegetacija i drveni materijal skupljeni kao rezultat čišćenja koristili bi se za paljenje vatre koja bi simbolizirala kulminaciju rituala čišćenja. Kao rezultat ove aktivnosti mještani bi postepeno prihvatili i počeli koristiti nalazište Isse.

Stranica 3.

DUGOROČNI RAZVOJ

Plan dugoročnog razvoja Isse sastoji se od 4 interaktivno povezana postupka predstavljena slikama na desno od (engleskog) teksta:

Prvi korak je čišćenje područja nalazišta da bi se omogućio pristup a ujedno ga se pripremilo za arheološko iskopavanje.

Kao rezultat čišćenja posječen i sakupljen drveni vegetativni materijal koristilo bi se za „festu“, kao gorivo za svečanu vatru .

Drugi korak je osigurati radijus mjestu određenog za vatru dubokim iskopavanjem terena da se spriječi širenje vatre i preduhitri opasnost od požara.

Kao treći korak gomilu sakupljenog vegetativnog materijala palilo bi se za vrijeme svečanosti („feste“).

Rezultat ovog koraka je određena količina pepela zaostalog od vatre.

U konačnoj fazi bi se pepeo koji je ostao od vatre koristio za fertilizaciju tla u pripremi za sadnju kultivirane lokalne vegetacije, kakva je tipična za otok Vis.

Stranica 4.

Nastavak transformacije

O mjestu bilo kakve intervencije na nalazištu Isse prvenstveno će odlučivati arheološka ekipa koja odlučuje o iskopavanju. Stoga je predložen samo postupak adaptacije krajolika, a ne određeni dizajn namijenjen specifičnoj lokaciji.

Idealno bi transformacija krajolika započinjala svake godine čišćenjem i sa svečanošću vatre na specifičnom području nalazišta na kojem se namjerava iskopavati.

Područje čišćenja i svečanost vatre postepeno bi doveli do promjene u izgledu lokaliteta, ovisno o početku ili završetku iskopavanja određenih lokacija Isse. Sekvencijska transformacija krajolika i funkcija određenih područja nastavljali bi se sve do nekog neodređenog trenutka u budućnosti kad ce cijelo područje nalazište Isse biti istraženo i iskopano.

Predviđa se da bi u tom trenutku bilo objelodanjeno mjesto grčke agore te da bi ga se moglo koristiti kao stalni lokalitet za novo osnovanu godišnju svečanost („festu“).

Stranica 5.

Faze adaptacije krajolika

Faza 1.: Raščišćavanje

U prvoj fazi postojeći krajolik se valorizira. Suvišno divlje raslinje i ostale nepotrebne materijale uklanja se iz područja antičkog nalazišta. Postojeću korisnu vegetaciju ne bi se diralo a ostalo bi se zapalilo u „festi“ nakon čišćenja.

Faza 2: Stvaranje kultiviranog krajolika

U slijedećoj fazi lokalna kultivirana vegetacija sadi se u tlo obogaćeno mineralima iz pepela zaostalog nakon vatre.

Faza 3.: Povezivanje

Treća faza je finalizirana nakon završetka arheološkog iskopavanja na području Isse i njihovom integracijom u slojeve kultivirane i nekultivirane vegetacije koja se nalazi na području drevnog grada.

U ovoj fazi krajolik je preobražen u edukativni park i ‘muzej na otvorenom’ kombinacijom arheoloških i botaničkih slojeva koji predstavljaju povijesno naslijede kao i poljoprivrednu pozadinu otoka Visa.

DOWNLOAD PREZENTACIJE (PDF)

GRUPA 3

Tina Javornik, AFLJ
Nina Stipančević, FGAGST
Katsuhito Komatsu, KEIOLAB
Kaoru Yamaoka, KUMALAB
Ayako Ishikawa, KEIOLAB


Duh Isse

Otok Vis ima mnogo vlastitih obilježja : more, mali grad, povijesno naslijeđe, malu crkvu, vinograde. Zbog međusobne udaljenosti svih tih zanimljivih točaka potrebno je imati vremena na raspolaganju da bi ih se sve obišlo. Ova činjenična udaljenost između svih njih dovela nas je do koncepta povezivanja koordinata pojedinih karakterističnih prizora otoka koje smo s manjim intervencijama redefinirali. Niže je prikaz strategije za grad Vis.

Na karti povećanog mjerila pokušali smo prepoznati identitet otoka Visa obzirom na lokalno iskustvo, vrijednosti i naslijeđe. Smanjivši omjer obzirom na grad Vis zaključili smo da su ruševine klasične Isse samo jedna od vrijednosti ovog područja.

Daljnjom analizom prepoznali smo da se grad Vis sastoji od dva potpuno različita prostorna obilježja. Prvi, s kojim se posjetitelji odmah susreću, je prometna ‘ riva’, javna i turistička ulica pokraj mora sa živom i aktivnom atmosferom. Suprotno rivi je tiha gradska unutrašnjost , neotkrivena, privatnija, sa specifičnim lokalnim obilježjima - uskim ulicama oivičenim građevinama tradicionalnog mediteranskog stila koje su često napuštene ili ruševne.

Obzirom na temu antiknih ruševina, naš cilj je bio da ih se predstavi na arheološkom nalazištu ( bez intervencija ) radi čega smo odlučili ostaviti ruševine Isse kakve jesu ( kao zaštićenu arheološku iskopinu).
Metoda bi bila da se arheološku iskopinu Isse predstavi u ruševnim građevinama grada Visa.

Rezultat postupka je metaforički put koji ne bi bio fizički određen već jedino obilježen neprekinutim nizom manjih intervencija koje bi unijele duh klasične Isse u grad i inkorporirale ga među njegova ostala karakteristična obilježja. Takva nefizička prisutnost potakla bi mještane, kao i i turiste, na razgledavanje unutrašnjeg djela grada Visa već i radi samog grada.

Postupak se sastoji od tri postupne faze. Započinje s otkrivanjem potencijalnih građevina u unutrašnjem djelu grada , bilo da su napuštene ili ruševne, sa svrhom da se iskoristi njihove prozore i vrata kao izložbene prostore za predmete i umjetnine iz iskopina klasične Isse. Takva njihova neočekivana ali neprekinuta prisutnost u gradu bio bi prvi uvid u antiknu povijest ovog područja.

U drugoj fazi te bi zgrade stekle program bilo kao arheološke radionice , galerije za izlaganje zbirki umjetnina ili kao lokalne pekare ili vinarije. Trajno ukomponiranje umjetnina u njihove zidove pomoglo bi da se publika od rive uputi u stražnji dio grada, bilo da se radi o mještanima ili turistima.

Da bi se naglasilo ove točke u trećoj bi se fazi ponovo programirane stare zgrade, ‘označilo’ da bi poslužile kao okviri za konstrukciju. Tornjeve napravljene od jednostavnog kosturnog čelika moglo bi se omotati tekstilom kao reakciju na važno prisustvo jedrilja. Tornjevi bi bili dovoljno visoki da bi se s njih pružao jasni pogled na okolne zgrade s prorezima u zidu iz kojih bi se omogućio pogled posjetiteljima, a onima koji bi se popeli stepenicama do vrha ukazao bi se pogled na arheološko nalazište Isse.

Vrijednost ovog projekta je u njegovoj nezamašnosti (nepretencioznosti), reakcijama u ljudskoj mjeri jer inspirira na istraživanje i otkrivanje malih pogleda na antiknu Issu, a kad ju se jednom potpuno otkrije na njene iskopine.

DOWNLOAD PREZENTACIJE (PDF)

GRUPA 4

Jure Sadar, AFLJ
Jure Živković, AFZG
Lorena Posinković, FGAGST
Daisuke Sato, KEIOLAB
Luka Ločičnik, AFLJ
Guangfeng Chen, KUMALAB


Identitet otoka Visa

Naša je ideja naglasiti identitet cijelog otoka Visa a ne isključivo antičke Isse. Radi se o dugoročnom prijedlogu koji se sastoji u povezivanju svih važnijih mjesta i točki otoka ( od povijesne važnosti, prirodnih ljepota , kulturnog ili kulinarskog značenja…) u novu turističku stazu na kojoj bi Issa bila samo jedno od označenih mjesta. Razvijanjem i promoviranjem staze, s vremenom bi se uz nju mogli razviti novi sportski objekti, vidikovci, kulturni programi, kampiranje…) Jednom godišnje ova bi staza mogla postati mjesto za održavanje međunarodnog atletskog takmičenja u triatlonu.

Naš je moto za prezentaciju antičke Isse : “ Ostavite Issu na miru, ali je nemojte zanemariti” . Zato u početku uvodimo samo neke od noviteta na našoj stazi kroz grad Vis i njegovu okolicu, a koji bi imali postati noviteti u prezentiranju grada Visa. Ideja je da se kadrira i uokviri isejsko područje kao neku vrstu odraza prošlosti. Predlažemo da se drevnu Issu uokviri pomoću interaktivnog prozirnog panela kroz koji bi se moglo vidjeti ostatke Isse na mjestu gdje je bila i onako kako se pretpostavlja da je nekad izgledala ili s predviđenim ostacima i ruševinama.

U daljnjem razvoju Issa postaje jedna od važnih točaka pa bismo je željeli prikazati na mjestu gdje je stvarno bila. Ponavljamo naš prijedlog da se Issu ostavi na miru, ali da se ljudima pokazuje gdje je nekoć bila. Predlažemo da se raščiste gradske granice i da ih se prezentira kao stazu pokrivenu bijelim šljunkom koju bi se, ovako označenu, moglo vidjeti i iz svemira. Jednom kad dođe do iskopavanja, kultivirane terene unutar gradskih granica postepeno bi se pomicalo izvan vanjske staze. Ova bi staza također postala izložbeni prostor za iskopine drevnog grada. Na taj način bi Issa mogla postepeno ‘rasti’ i stvarno postati dio otoka Visa zajedno s otočanima, njegovom kulturom i tradicijom.

DOWNLOAD PREZENTACIJE (PDF)

GRUPA 5

Blaž Učakar, AFLJ
Nika Dželalija, AFZG
Antonia Vuletić, FGAGST
Kumiko Natsumeda, KEIOLAB
Ryan Moroney, KUMALAB


'new Issa'

Činjenična je stvarnost današnje Isse da njeni antikni ostaci nemaju vrijednost kako za mještane tako ni za posjetitelje. Trenutni uvjeti djelomično nepoznatog vlasništva zemljišta na kojem su iskopine Isse i nepostojeća suradnja stručnjaka osnovni su problem koji su uzrokovali nemogućnost daljnjeg iskopavanja.
Glavni cilj projekata je da se nađe način za stjecanje profita od turizma bez turista, te kako izvesti marketing bez brandinga i kako smjestiti relativno nezanimljive povijesne ostatke u vremenski kontekst otoka stvaranjem novih mogućnosti zaposlenja i koristi za lokalnu zajednicu.

Obnavljanje 'nove Issae' uglavnom znači uključivanje lokalne zajednice i sredstava u predloženi model u svrhu strategije razvoja s vremenom i neizvjesnostima kao važnim variabilama.
Mještani daju svoju zemlju lokacije Isse za iskopavanje u zamjenu za daljnje korištenje zemlje nakon iskopavanja bez obzira na rezultate. Postoje tri moguća načina tretiranja arheologije i poljoprivrede obzirom na važnost iskopanih ostataka. Unutar iskopanih zidina već sada postojeću poljoprivredu ponovo se uspostavi te bi ona prezentiranoj arheologiji služila kao vrtna struktura. U slučaju da ništa nije pronađeno kod iskopavanja arheologiju se prezentira u postojećem okružju. U slučaju da se na terenu iskopavanja nije pronašlo ništa, poljoprivreda ostaje kakva je bila. Postojeća poljoprivreda među arheološkim ostacima postaje „produkcija na nalazištu“ istovremeno profitabilna mještanima koji su vlasnici zemlje i turistima koji sudjeluju u arheološko poljoprivrednoj novoj točki otoka Visa.
Poštivajući ovaj model „Park Issa“ mogao bi postati model za prezentiranje i očuvanje arheoloških nalazišta.
Nalazište se također uvodi putem postojećeg obalnog puta kao putujuću tržnicu na kojoj se prezentiraju proizvodi kako iz 'parka Isse' tako i iz šire okoline.

Nalazište polako stvara novu viziju grada Visa i konačno stvara pogled na novu „staru
Issu“ , prepoznatljivu zbog njenih različitih vidova.

„Obnavljanje grada znači obnavljanje načina na koji živimo zajedno''.

DOWNLOAD PREZENTACIJE (PDF)

GRUPA 6

Matej Gruden, AFLJ
Marina Bakarić, FGAGST
Moe Suzuki, KEIOLAB
Bojan Koncarevic, KUMALAB
Hanh Nguyen, KUMALAB
Antun Stahor, FGAGST


Pripremili smo naš projekt na bazi činjenice da na otoku Visu ima mnogo zanimljivih i napuštenih ili praznih prostora, posebno napuštenih kuća u gradu i na arheološkom nalazištu. Ovi bi prostori povremeno mogli biti vrlo korisni raznim turističkim, mjesnim i arheološkim aktivnostima. Turisti bi ih mogli koristiti kao apartmane, arheolozi za radna skloništa, a mještani bi ih mogli koristit za prezentaciju lokalnih proizvoda i svog znanja. Stoga se naš prijedlog sastoji u pravljenju vrlo flekisbilnih šatora od jednostavnih sastavnih jedinica koji bi se moglo prilagoditi obzirom na aktivnost za koju se koriste i obzirom na prostor kojem su namijenjene. Jedan modul šatora je napuhani zračni jastuk od recikliranog jedra koji bi se moglo sastaviti pomoću patentnih zatvarača. U prvoj fazi moglo bi ih se koristit kao jednostavni zakloni za arheološka iskopavanja, kao nadomjestak nepostojećeg krova ruševne kuće, a u drugoj fazi za složenije strukture na svim lokacijama na Visu.
Kad bi se ovu tehnologiju pošteno razvilo moglo bi ju se koristiti na sličnim lokacijama u Dalmaciji i u svijetu.

DOWNLOAD PREZENTACIJE (PDF)